Osnovna škola "Janjina" Janjina

A n t e  B a u t o v i ć

Poezijom zanesen – rimom ponesen

Rođen sam pod suncem dalmatinskog juga, u ozračju modrog mora i mirisne makije pa sam čitavog života crpio nadahnuća iz ljepote prirode i blagosti klime ovoga dijela neponovljivog Mediterana, što je zacijelo našlo dubokog odraza i u mom sveukupnom poetskom opusu. Zadovoljan sam što sam se rodnom zavičaju – poluotoku Pelješcu odužio s nekoliko pjesama.

(Ante Bautović, Molitva suncu, Umjesto pogovora, Dubrovnik, 2006., str. 78.)

Ovim riječima u jednoj od svojih 11 zbirki pjesama, predstavio se novinar i pjesnik Ante Bautović. Tri desetljeća bavio se novinarstvom i pisao za poznate novine: Slobodnu Dalmaciju, Večernje novosti, Dubrovački vjesnik…

Poučen iskustvom i obdaren pjesničkom riječju te ljubavlju za vezani stih 2001. izdaje svoju prvu zbirku pjesama Miris žene, da bi uslijedilo još 10 zbirki: Podne rogato (2002.), Kamene svirale (2003.), Razgrađeni dvori (2004.), Noćna korablja (2005.), Molitva suncu (2006.), Krute vedute (2007.), Olujne tišine (2008.), Obzori kalni (2012.), Gluha zvona (2014.), Zadnji akordi (2015.).

2011. autor izdaje i knjigu proze, kolaža tekstova od povijesnog značenja Prisega istini – dokumentarnog štiva kako se ne bi određeno vrijeme, događaji i ljudi zauvijek izgubili.

Pjesnik koji desetljećima živi u Dubrovniku ne zaboravlja svoj rodni kraj – Pelješac, Prisoje – kraj njegova djetinjstva, najljepših djetinjih sanja.

Kamene svirale – ima stanovitu značajku posvete rodnom mi kraju u kotlini podno surih Čarovića, na poluotoku Pelješcu, opasanoj čvrstim vijencem od stanca kamena. No, njezina pitomina u podneblju juga, posebice vinove loze, smokve, masline, ruzmarina, brnistre, kadulje, oplemenila je moju dušu punom snagom u najranijem djetinjstvu. (Ante Bautović, Kamene svirale, Umjesto pogovora, Dubrovnik, 2003., str. 82.)

Kakvi su Bautovićevi stihovi najbolje je dočarao naš poznati pjesnik Luko Paljetak:

Nasuprot radosti koja ih pokreće stihovi Ante Bautovića vrlo su sjetni, prožeti prolaznošću i osjećajem ništavila, fizičke onemoćalosti i strahom od smrti koja se trajno sluti i daje tamnu podlogu svijetlim slikama dana djetinjstva i krajolika njegova rodnog Pelješca. (u predgovoru Luke Paljetka – Pjesnik stare užance, Ante Bautović, Noćna korablja, Dubrovnik, 2005., str.4.)

Duh ne stari. Kako Mato Jerinć kaže: Pjesnik je poezijom zanesen, rimom ponesen. (Ante Bautović, Umjesto predgovora, Zadnji akordi, Dubrovnik, 2015., str.5.).

Iako je ušao u 92. godinu, Ante Bautović srdačno nam je odgovorio na sva pitanja koja smo mu pismeno uputili. Odgovori su stigli za samo nekoliko dana napisani pisaćim strojem kao u ne tako davno doba kada su pisma putovala dugo, a odgovori se željno iščekivali. Odgovore objavljujemo pretipkane istovrsno izvorniku.

INTERVJU